Intervju: Rade Lukic (Ludilo)

Naš sagovornik ovaj put je bio Rade Lukić, pjevač iz kultnog tuzlanskog thrashcore benda "Ludilo". Pričali smo o svemu... o počecima Ludila i o oživljavanju ovog benda sa novim članovima koji su dobro poznati tuzlanskoj, BH i metal publici u regiji. Rade kaže da neće biti odstupanja od dosadašnjeg stila. Koje gradove bi obuhvatila mini turneja saznajte čitajući intervju.

Datum objave: 20.02.2011.
Razgovarao: Armin H.
Copyright: Bosnian Metal
Fotografije: Rade Lukić, Ludilo @ facebook
  
  
    
Rade 2009/2010
Bosnian Metal: Zdravo Rade. Drago mi je da napokon radimo intervju, hvala ti.
Rade: Hvala tebi, što nam pomažeš u svemu a pogotovo što si pokazao interes za nas i naš rad.

Bosnian Metal: Prvo za one koji ne znaju ništa o Ludilu ispričaj nam nešto o bendu.
Rade: Eto tako, grupa zaljubljenika u metal muziku iz Tuzle, koji su obišli bivšu državu uzduž i poprijeko, uživajuci u druženju i zajebanciji, ne propuštajući nijedan metal događaj ma gdje da se događao, poistovjećivala se sa svojim idolima, iz te ekipe stvorio se bend, a ostalo je poznato.






Ludilo (1990. god,)
Rade, Đani (RIP), gore: Čombe, dole: Sema (RIP), Sale
Bosnian Metal: A ti idoli i uzori su bili...?
Rade: Svakako sve je pocelo pocetkom 80tih, NWOBHM. Domaće diskografske kuće nisu izdavali gotovo ništa osim Judas Priest, Iron Maiden, Motorhead i još par. Ne mogu ni opisati kako smo se sve snalazili i kako je vraški teško bilo doći do ploča i kaseta (CD nije ni postojao).


E onda taj američki zvuk i stil (Metallica, Slayer, Exciter...) a nakon njih i švabe: Sodom, Destuction, Kreator i tako redom... dođe red i na nas da napravimo bend.

Bosnian Metal: Je li u ono vrijeme bilo teško osnovati bend čija muzika se razlikuje od onoga što se uglavnom fura u toj sredini?
Rade:  Slušajući svu tu metal i core muziku rodila se ideja za bend, motivacije smo imali napretek. Sve smo radili iz ljubavi, od srca, izgarali smo da uspijemo, odricali se svega i svačega i bukvalno živjeli za to. Nije nam smetalo okruženje, narodna i druge pop i popularne muzike, bili smo u svom svijetu. Sve nas je to koštalo, bilo je skupo i preskupo, al' nismo žalili sebe i sada iz ove perspektive sam ponosan na sve što smo uradili.




Bosnian Metal: Kako ste se snalazili za opremu i prostor?
Rade: E jedino se toga vala baš nerado sjećam. Nikad dovoljno para opreme, prostora... Snalaziš se kako znaš i umiješ. Naš prrostor za probe su bile: Semina vikendica, Milankina soba, Saletova dnevna soba, Gujina šupa, Đanijeva vikendica, Stelekt i još mnoge šupe i garaže.
Od opreme, tu je bilo legendarno Bagijevo pojačalo na kome su se svi izredali malte ne svi tz gitaristi i bezbroj puta nosano bukvalno na leđima od skojevske do mosnika i po ko zna kojim još rutama, Persino bass pojačalo, Sašin bubanj, kasnije je i Čombe kupio pojačalo... ma muke, al nismo se predavali.

Bosnian Metal: Ti trenutno živiš u Kanadi, jesi li tamo bio u kakvom bendu?
Rade: Nikad i nijednom nisam niti pomislio da radim u nekom drugom bendu osim u svome, a za svoj nisam imao uslova i tako, sad smo tu gdje smo, skroz smo u pokušaju da nesto uradimo i nadamo se najboljem.

Bosnian Metal: Na netu se može naći i neki Bg demo (sa pjesmama Kasapin, Ritam je bitan idr.), do sada nije baš najjasnije ko je svirao, pjevao na tom demo-u?
Rade:  Ja ti o tome ne znam puno reći. Tada sam živio u Njemačkoj i nisam bio u stalnom kontaktu sa tom ekipom koja je to snimala. Nisam u tome ničim učestvovao i eto nikad o tome nisam s njima ozbiljno ni pričao. Znam da su gitare svirali Medoja (najbolji tz thrash gitarista ever) i Aco (moj drug, ljudina i tehničar prva liga). Čini mi se da je Medojin glas na pjesmama a bubanj je ritam mašina pod Saletovom komandom. Ima se tu šta čuti, ali i nije neka revolucija.

Bosnian Metal: Priča se kako ponovo Ludilo treba da počne sa radom ali u drukčijoj postavi, koliko sam upoznat Hata iz Agonize-a je u timu... i ko još?
Rade: Što se priča ili je bilo ili će biti... Hahah. Da istina je. Ludilo se skupilo i muzički ovo je najbolja postava do sada. Čast mi je da budem u bendu sa muzičarima kalibra Damira Sinanovića "Bumbara" na bubnjevima i solo gitariste Adnana Hatića, na bassu je poznati borac i lijepi dječko Mirza Čardzić "Charge", Semir "Sema" Azabagić ritam i moja malenkost. Adnan i Damir su tu iz tri razloga: zato što su najbolji, zato što su vrijedni i zato što hoće da budu dio price. Mirza je borac, sviđa mi se kako se bori za svoj bend Urban Instikt i muziku uopšte i podsjeća me na mene iz mlađih dana. Prepoznao sam u njemu neki iskren entuzijazam i znam da su takvi ljudi rjetki i zbog toga mi je drago da je s nama. Tu je i Semir s kojim još nismo potpisali ugovor, jer ima jos godinu dana sa Ajaksom, al' vidjecemo da ga uzmemo na pozajmicu.


Ovako bi trebala izgledati nova postava Ludila kojoj bi se trebao pridružiti i Bumbar.
Na slici su: Hata, Charge, Rade, Sema
Bosnian Metal: Da li si si se čuo sa bivšim članovima Ludila u vezi ovog, šta oni kažu?
Rade: Sa svima sam u kakvom-takvom kontaktu i sa svima sam se (na moju incijativu čuo ali baš ni kod jednog kockice da se slože) svi imaju svoje razloge zasto neće i ne mogu... Kao sve je to ok ali ta priča za Bagija je završena, za Čombeta daleka i neizvodiva, za Saleta finansijski nerentabilna, tako da pored najvećih mogućih želja, pobuda, htjenja nisam mogao da im dočaram ljepotu novoga okupljanja u koje sam ja siguran i u koje 100% vjerujem.

Bosnian Metal: Jeste li imali probe do sada?
Rade: Cirkus počinje uskoro. Čeka se da se Hata tivra iz Francuske i onda počinje. Sema je sredio uslove za probe, ja malo kasnim sa novim stvarima iz tehničkih razloga, ali sve će biti ok, brzo i jako.

Bosnian Metal: Je li to samo privremeni restart Ludila, neka turneja sasmo za fanove ili želiš da potraje.
Rade: Mi samo nastavljamo davno započeto, a po meni nezavršeno. Odušeljavajuće i i prijatno iznenadjuće je (pojavom interneta i ostalih čuda) koliko je Ludilo poštovano, stalno dobijamo preko facebooka youtube i internet stvarčica nova saznanja koliko smo mi u stvari popularni. Ta popularnost prija, ali svakako i obavezuje da se za sve te naše prijatelje, poznanike, drugove, fanove mora uraditi još nesto dobro... trajaće dok bude i koliko bude trajalo, ne dajemo nikakve garancije ali sam siguran da ce mo se truditi da to ispadne kako valja.

Bosnian Metal: Da li ćete obrađivati samo stare pjesme Ludila ili ćete odma raditi i na novim (ako će biti novih, hoće li biti u staom fazonu ili da se spemimo za promjenu stila)?
Rade: Tu smo da uradimo novi materijal sa ponekom starom pjesmom. Još se sa sigurnošću ne zna kako će sve to izgledati i da li smo kadri za sve to. Nešto i vrijeme mora da odradi, pa cemo znati tačno na kom smo kolosjeku, jedino je pravac poznat tj. stil za koji znaš, koji se nikad i nipošto neće mijenjati. Naš stil je orginalan i iskren, jako sam ponosan na njega i tu nema odstupanja. Za nas stil stalno dobijam pohvale, pisma podrske, ponude za svirke a mi ni bend nismo usvirali. Sva ta priča oko budućnosti ludila je veoma upitna, neizvjesna ali za mnoge i zanimljiva. Ne znam u šta će se sve to izroditi. Ostaje nam da se nadamo najboljem a šta bude biće. Ja samo mogu obećati da će biti glasno i brzo i od srca.



Bosnian Metal: Kad možemo očekivati prvu svirku i gdje?
Rade:  Mnogo planova i želja svi imamo trenutno, a sve bi to trebalo uskladiti, sve je to neki novi početak a u stvari mi samo hocemo dobar nastavak koliko je to moguće sada i pod ovakvim okolnostima... na proljeće će se znati mnogo više. Lično sam za turneju Sarajevo - Beograd - Novi Sad - Zagreb - Rijeka - Split.  Ko god se razumije o cemu pricam zna koliki je podvig to sve izvesti. Ja nisam ove gradove nabrajao napamet.Realna mogućnost postoji, u kontaktu sam sa ljudima širom bivše države i podaci koje dobijam mi pomažu kako da to sve iskreiram i iskalkulišem.

Bosnian Metal: A Tuzla?
Rade: Da, a Tuzla... Hm, najdraži grad na svijetu. Djetinjstvo, mladost, prva ljubav, nezaboravno, neodoljivo i na hiljadu mjesta možeš da odeš a na samo jedno da se vratiš i svake godine bar na sat vremena dođem proletim Korzom... Kafa ,"Limenka" i ostala moja mjesta... Mosnik... Ja sam s Mejdana, a odrastao sam pored mosničke škole i želim da se zahvalim svim mosničanima što su mi pomogli da postanem čovjek.
Ratna priča me odvela daleko od kuće i još uvijek vodim utakmicu s nostalgijom, ali eto sredstva informisanja su se usavršila pa se skoro svakodnevno čujem sa dragim ljudima iz Tuzle.

Ali jedno mrzim, a to je odnos Tuzle prema tuzlacima sportistima, muzičarima, umjetnicima... Ljudi da bi nešto uradili moraju da pale iz Tuzle kao npr. najbolji muzičar svih vremena iz Tuzle Zlatan Krešić, čije će se ime za 20 godina spominjati kao imena Ismeta Mujezinovića, Meše Selimovića i ostalih velikana a u Tuzli nije dobio nikakvu šansu, tako i Damir Avdić.

Toxicdeath, Agonize, Nula Plus i mnogi drugi bendovi nikakve podrške od grada nemaju a prave muziku na svjetskom nivou, niko iz grada ni da ih pogleda. Ljudi iz vlasti ni onda ni danas nisu dali da se Tuzla razmaše, samo im je bilo važno da kaplje od školstva, zdravstva, Haka, Dite, Rudnika itd.

Ovde u Kanadi imam košarkaša iz Mosnika reprezentativca koji je cjeli rat proveo u Tuzli i na kraju morao otići da bi ovde bio moler i obezbeđivao porodici egzistenciju, niko iz Dite nije ga ni pogledao kad je prestao biti igrač. I još sličnih primjera je milion... jer Tuzla jede svoju djecu. E, zato za sada nema TZ, a sigurno da će biti, kasnije... Samo hoću prvo da se sve poravna i da sve to bude na nivou koji mi to zaslužujemo.

Đani Perčić
Ubijen 2000.
Semir "Sema" Jašarević
Poginuo 1994.
Bosnian Metal: Vaši fanovi znaju da dva člana iz originalne postave nisu među živima, hoćete li neke svirke posvetiti njima?
Rade: Znaš, svaka svirka će biti posvećena njima, oni će uvijek biti deo Ludila, ja trenutno radim stvar o tome, osjećam potrebu da to uradim. Nije to ništa kao nešto na zadanu temu, već uopšte, Sema, Đani, Deja su moji ljudi i prije nego što se vidim s njima, hoću da do tog momenta imam nešto što će me što više podsjećati na njih. Moje vrijeme provedeno sa njima u ovozemaljskom životu je bilo puno prelijepih, nezaboravnih događaja i doživljaja i veoma sam sretan zbog privilegije da sam poznavao tako dobre ljude kao što su oni.


Bosnian Metal: Od nedavno po netu kruži prilog "Tuzlanski hašišari" koji je 1991. snimila tuzlanska televizija... Mnogi su prepoznali Đanija i Saleta... Da li si ti bio upoznat s ovim i možeš li reći o čemu se radi? 
Rade: Užas... Sjećam se zove telefon, halo-halo, fol neka televizija hoće s nama intervju da napravi. Nije trebalo biti extra pametan da ne skapiraš da tu nešto dismr, ali Sema i Sale navalili... jer kao malo exponiranja i zajebancije nije na odmet, a ovima bilo bitno da saznaju što više informacija o gudri u tz i onda tu doveli i Bebu, Mališu, Švabu... Đani i ja nismo htjeli doći a Čombe je tada mislim po sedmi put napustio Ludilo. I kao što se vidilo na snimku ni L od Ludila. Ja nikad nisam ni čuo za tog Fatmira ali dosta i predosta mi ga je bilo, poslije one: "Pročital' se šta" kad pita Persu. Izgleda radio frajer za inspektora Tešu.

Bosnian Metal: Poruka metalcima u BiH, u regiji, a i šire?
Rade: Da se što više druže, poštuju uvažavaju, organizuju što više metal i core žurki i mitinga, da pomažu jedni druge jer mjesto gdje žive je nemilosrdno i ako ne pomažu jedni druge i ako nisu organizovani pojest će ih grand i pink k'o male mace.

Bosnian Metal: Hvala ti na odvojenom vremenu za Bosnian Metal. Vidimo se na nekoj od svirki koje najavljujete.
Rade: Hvala i tebi i nadam se da nećemo nikoga razočarati.

0 comments:

Objavi komentar